...NEMA TOLIKO DO LAJKOVCA / priredio Miodrag Raičević
...Kulturni centar Novog Sada, 2004. |
 |
David Albahari, Ljubica Arsić, Sava Damjanov, Labud Dragić,
Srđan Živković, Vule Žurić, Petar Lazić, Vladan Matijević,
Petar Milošević, Miroslav Cera Mihailović, Danilo Nikolić,
Vasa Pavković, Milenko Pajić, Mihajlo Pantić, Đorđe Pisarev,
Srđan Protić, T. H. Raič, Samir Sadiković, Ljubodrag Stojadinović,
Zoran Ćirić |
|
|
{.M O J P R I V A T N I T I T
O Priređivač Laslo
Blašković Kulturni centar Novog
Sada 2003..}
 |
Knjiga ''Moj privatni Tito'',
koju je priredio Laslo Blašković, izašla je, u izdanju Kulturnog
centra Novog Sada, u okviru Biblioteke Polja. O svom porivu da se
prihvati priređivanja ovakve knjige Blašković u predgovoru
piše: ''.......Elem, Tito je nastavio da živi, priključen na
moćne literarne aparate i cevčice, veštačka narativna pluća,
stimulator srčanog aleksandrinca. Da bi sve najednom prestalo... I
to tako brzo da niko nije čestito stigao da se upita gde su iščezle,
recimo, Titove fotografije, iz svake učionice ili vešernice? Koliko
se sećam, nije bilo spaljivanja, cepanja, promašenog pljuvanja
novčanica sa njegovim likom koje je, ionako,unesrećivala
inflacija. Slike su nestale iznenada, kao što se, kad zazimi, izgube
letnje muve. Tek odjednom ne primećujete njihov cvrkut, njihove
krikove. Ali te slike, računam, negde avetaju, treba ih samo stići,
prizvati. Te sam se, eto, odlučio da upriličim malu literarnu
spiritističku seansu, danas kada to više niko ne radi, a nosioci
pesničkih štafeta zatrpavaju svoje peščane stope.
Hoteći da kažem da je
Tito, i naš život s njim, danas isključivo književna, a ne, kao
negda, ideološka tema, pozvao sam jedan prirodan broj pisaca da
napišu ''slobodan sastav'' na temu Moj privatni Tito ,očekujući da
ne dobijem plitkočežnjive, Odnosno tekstove koji se mogu
poistovetiti s mrcvarenjem mrtvaca (oba slučaja su, u nas,
prostonarodni običaj), znači, zadao sam temu, sećate se, kao
senilna, uflekana učiteljica, revera ubodenog značkom sa zlatnim
Titovim potpisom, netom probuđena iz četvrtvekovne
hibernacije....'' Pozivu su su odazvali pisci: Vladimir Arsenijević, Ljubica
Arsić, Velimir Ćurguz Kazimir, Sava Damjanov, Milica Mićić Dimovska,
Gordana Draganić Nonin, Milan T. Đorđević, Mihajlo Pantić, Zoran
Paunović, Vasa Pavković, Franja Petrinović, Đorđe Pisarev, Raša
Popov, Mileta Prodanović, Aleksandar Prokopiev, Miodrag Raičević,
Đorđe Randelj, Slobodan Tišma, Oto Tolnai i Vule
Žurić. | Svoju recenziju knjige Moj privatni
Tito Teofil Pančić zaključuje rečima: ''....Tako je, dakle, Tito, kao
prvoklasni Popkulturni junak i sveprisutna ikona(komunistički
svetac-zaštitnik?!) neizbrojnih detinjstava, postao literarni lik u jednom
novom, ako hoćete iskuliranom ključu, na podjednako nezadovoljstvo
olinjalih supkultura ''subnorovaca'' i ''ravnogoraca''...Ne mareći za
života mnogo za zakone Sveta – osim onih koje je sam krojio – sada se
našao u raljama zakona Teksta, pokazujući zavidan samoobnavljajući
potencijal za jednu sveprisutnu referencu Jučerašnjeg Sveta. Žilav je taj
kumrovečki Čeda, k'o da je Džim Morison zvani Kralj Guštera ili Brus Li
zvani Mali Zmaj, za koje odavno znamo da su zapravo još živi i da su
incognitonegde u Beogradu. Pa nam onda i Čeda nekako dođe sumnjiv po tom
pitanju, Majku Mu Božiju!''. |