
|
DUŠAN RADIĆ, kompozitor
Akademik, kompozitor Dušan Radić jedan je od najznačajnijih i najistaknutijih kompozitora u celokupnoj srpskoj muzici. Rođen je 1929. godine u Somboru, gde je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Istovremeno je pohađao muzičku školu Srpskog crkvenog pevačkog društva. Godine 1941. preselio se u Beograd, gde je nastavio školovanje u Drugoj muškoj gimnaziji i Muzičkoj školi “Stanković”. Po završetku srednje škole, 1946. godine, Radić se upisao na Muzičku akademiju. Studirao je kompoziciju u klasi Milenka Živkovića i diplomirao 1954. godine. Kao kompozitor, Radić se stručno usavršavao u Parizu, Varšavi, Rimu, Moskvi Lenjingradu, Rigi, Kijevu, Pragu i Londonu. Posebno značajno bilo je njegovo usavršavanje u Parizu, u klasama istaknutih kompozitora Darijusa Mijoa i Olivijea Mesijana. Na Muzičkoj akademiji u Beogradu magistrirao je 1962. godine.Dušan Radić je punih 25 godina, od 1954. do 1979. godine, bio slobodni umetnik. Godine 1979. izabran je za profesora na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i od tada se bavi pedagoškim radom. 1972. izabran za člana Srpske akademije nauka i umetnosti.
Muzičko delo Dušana Radića je značajno, obimno i sveobuhvatno. Autor je oko 200 kompozicija, koje su izvođene na koncertnim podijumima i festivalima širom bivše Jugoslavije, zatim u Švedskoj (ISCM festival), Nemačkoj, Francuskoj, Švajcarskoj, Rusiji, i drugim zemljama Evrope, u intrepretaciji vodećih jugoslovenskih i inostranih muzičara poput Biserke Cvejić, Ksenije Janković, dirigenata Arvida Jansonsa, Davida Porselajna, Oskara Danona, i drugih . Stilistički značaj Radićevog stvaralaštva za srpsku muziku je ogroman. Pre svega, njegova dela su uticala na prekid i napuštanje romantičarske tradicije u srpskoj muzici, nadovezujući se, u izvesnom smislu, na stvaralaštvo Stravinskog, kojeg su nadišla upotrebom minimalističkih i polistilističkih kompozicionih rešenja. S obzirom da je te tehnike korisito još u svom ranom periodu, 50-ih godina prošlog veka, Radić se sa pravom može smatrati pretečom minimalizma i polisitilizma (nekoliko decenija kasnije realizivanog u opusu Alfreda Šnitkea)! Radić je, zatim, najveći srpski kompozitor vokalno-instrumentalnih formi kantate i oratorijuma (komponujući na gotovo celokupan poetski opus Vaska Pope), a njegova muzika je imala vodeću ulogu i u raskidu sa dogmatičnom estetskom doktrinom socrealizma u Srbiji i Jugoslaviju. Zato je Dušan Radić bio naš prvi avangradni kompozitor posle Drugog svetskog rata. Njegova najznačajnija dela su: opere Ljubav to je glavna stvar, Smrt majke Jugovića i Julijan otpadnik, balet Balada o mesecu lutalici, kantate Ćele kula, U očekivanju Marije, Uspavana zemlja, Triptih Opsednuta vedrina (Spisak, Predeli, Opsednuta vedrina), Učitelji, Vukova Srbija, Glasovi sa Šumarica, Pohvala vatri, Vučja so, Eseji i Oratorio profano, zatim orkestarska dela Sinfonieta, Concertino za klarinet i gudački orkestar, Varijacije na narodnu temu, Simfonijske slike, i 9 simfonija, kao i kamerna dela: Sonata lesta za klavir, Svita za klavir, Bagatele za duvački kvintet, Novelete za instrumentalni nonet i Arija i rondo za violončelo i klavir. Kompozicija Spisak, za dva ženska glasa i kamerni orkestar jedno je od najoriginalnijih i najznačajnijih ostvarenja srpske muzike uopšte.
Dušan Radić je i autor muzike za mnogobrojne filmove, među kojima treba istaći filmove Kuća nasred puta, Mačak pod šljemom, Prozvan je i V3 i Čovek i zver. Ipak, među njegovom filmskom muzikom, pored saradnje sa rediteljem Andžejom Vajdom, posebno se izdvajaju partiture pisane za holivudske filmske spektakle 60-ih godina prošlog veka, Dugi brodovi i Džingis kan. Dušan Radić je tako bio i ostao jedini srpski kompozitor koji je komponovao za holivudske produkcije. Muzika iz tih filmova objavljena je na kompakt diskovima u izdanju diskografske kuće Tickertape iz Nemačke. Pored toga, Dušan Radić je pisao muziku za više pozorišnih predstava, kao i radio i televizijskih drama. Bavi se i likovnim i književnim radom. Objavio je zbornik pesama za decu Dečji vrt, kao i knjige U senci Hermesa i Tragovi balkanske vrleti, dok su fotografije njegovih likovnih kolaža objavljeni u knjizi Između dva ogledala.
Za svoje umetničko delovanje dobio je više nagrada i priznanja, među njima i odličje italijanskog grada Verčelija – “Diploma di Merito” (1952), Nagradu Saveza kompozitora Jugoslavije (1954), Oktobarsku nagradu Beograda (1959), Nagradu Pulskog festivala za muziku u filmu “Mačak pod šljemom” (1963), Nagradu “Petar Konjović” (1972 ) i druge. |